POVIJESNI PREGLED
Tragovi čovjekova života i naseljenosti na otoku Rabu vrlo su stari. Otok Rab prvi
put se dokumentirano spominje u 4. st. pr.n.e. Tada u Jadran prodiru Grci s juga, iz
Sicilije, i tu osnivaju svoje kolonije koje su imale služiti robnoj razmjeni s Ilirima.
U 2. st. pr.n.e. otok Rab (Arba ili Arva) bio je rimsko pomorsko uporište na mjestu
današnjeg grada. Naselje koje se od tog razvilo dobilo je pod carem Augustom status
rimskog municipija, tj. imalo je svoju gradsku upravu, Senat i Magistrat. Dakle, više od
dvije tisuće godina star status municipija daje Rabu za pravo da stane uz bok najstarijim
gradovima na Jadranu. Nije ostalo mnogo iz rimske prošlosti, a iskapanja još nisu
vršena. Jedna kamena ploča tumači da je car August dao podignuti bedeme oko grada.
Druga govori o gradnji akvadukta, a treća o podizanju trijemova majci bogova. Imena brda,
položaj uvala i naselja nastala su na romanskoj osnovi.
Početkom 7. st. uzdrmale su jadranske obale provale Avara i Slavena. Rab, i još tri
otočna grada - Krk, Osor, Cres te gradovi Dubrovnik, Split, Zadar i Trogir, bili su
pošteđeni napada te su bili pod vlašću Bizanta, ali ta je vlast bila samo
formalno-pravna, pa su gradovi mogli i dalje sačuvati svoju gradsku samoupravu i svoju
samostalnost. Gradske poslove vodio je prior, kojemu je pri ruci stajao sudac i Gradsko
vijeće, a najmoćniji je bio biskup.
Za Rab je bila značajna 1071. godina kada kralj Petar Krešimir IV dodjeljuje rapskoj
biskupiji župe pod Velebitom te na sjeverozapadnom dijelu otoka Paga - župe od Caske i
Novalje pa sve do Luna. To mu pravo potvrđuje kasnije i Venecija, što je dovodilo do
sukoba i razmirica sa Zadrom koji je imao južni dio otoka Paga. Tek je 1990. sjeverni dio
Paga pravno sjedinjen s ostatkom otoka.
Nakon smrti hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika Rab potpada pod vlast Mletaka, a polovicom
15 st. Rabom je harala kuga (1449. i 1456.) Najstariji dio grada - Kaldanac - nije se
nikada oporavio i propao je u ruševinama. Cijeli je otok opustio (ponajviše grad Rab) i
sa 10 000 stanovnika pao na 4 600.
Opustjeli Rab dragovoljno je prihvaćao priliv pučanstva iz unutrašnjosti, koje je
bježalo pred Turcima. Mletačka uprava dala im je povlastice - oslobodila ih je daća i
poreza na neko vrijeme.
Nakon mletačke vlasti Rab potpada pod austrijsku vlast. Osim razdoblja od 1805. do 1813,
Rab je pod austrijskom vlašću ostao sve do 1918. godine.
U Napoleonovo doba provode se na Rabu reforme (općinska uprava, otvara se škola,
unapređuje se poljoprivreda, zanatstvo, trgovina, a osnivaju se i crkvene bratovštine).
1828. ukida se rapska biskupija i pripaja se krčkoj. Od tada je cijelo područje bivše
biskupije organizirano kao provikarijat sa sedam župa na Rabu i dvije na Pagu (Novalja i
Lun). Krajem 19. stoljeća počinje turistička valorizacija Raba. Uveden je i hrvatski
jezik u škole. 1921. po Rapallskom ugovoru, Rab je bio u Kraljevini SHS.
Između dva svjetska rata Rab je već bio priznata turistička destinacija. 1941. Rab je
ponovo bio zauzet. Godinu dana kasnije osnovan je zloglasni koncentracioni logor u
Kamporskoj udolini. U času kapitulacije Italije bili su ilegalno organizirani aktivni
pripadnici NOP-a spremni da Rab uzmu u svoje ruke. Velik dio bivših logoraša osnovao je
rapsku brigadu i dvije čete mornaričke pješadije.
U proljeće 1944. njemačke trupe iskrcavaju se na otoku i utvrđuju se u nekoliko
uporišta. 12. travnja 1945. Rab je konačno oslobođen od neprijatelja. Rab je sudjelovao
u NOB-u s preko 1000 boraca od kojih je 118 dalo živote. Njima u čast podignuti su
spomenici u svim otočnim mjestima. Rab je konačno oslobođen 12. travnja 1945.
Godine 1992. mjesta Lun i Jakišnica odvajaju se od rapske općine i priključuju se
matičnom otoku Pagu u smislu uprave. Agresijom na Hrvatsku 1991. Rab nije bio direktno
zahvaćen, ali se rat osjetio ponajviše u privrednim granama, osobito u turizmu. U ratu
je sudjelovalo oko 1000 vojnika, a život su u ratu izgubila trojica.
[Kulturno-povijesni spomenici][Uvodna stranica]