[Reljef] [Razvedenost obale] [Uvodna stranica]

RELJEF

Reljef je otoka Raba zonalne strukture. Karakterizira ga grebensko-udolinska reljefna struktura definirana izraženim vapnenačkim grebenom Kamenjaka na sjeveroistoku, potom slijedi dvojna flišna udolina (supetarsko-mundanijska i kamporska), s erozijsko-derazijskim grebenom oblikovanim u flišu, te krška kalifrontska zaravan na jugozapadu. Sjeverozapadno od Kamenjaka oblikovalo se i erozijsko-derazijsko područje poluotoka Lopar. Osim Kamenjaka, na jugozapadu otoka nalazi se druga antiklinala Kalifront - Frkanj - otok Dolin. Između dvije navedene antiklinale je formirana sinklinalna flišna zona, sastavljena od navedene dvije udoline koja se proteže od Kampora i Supetarske Drage do Raba i Barbata. 

[Kamenjak] [Poluotok Lopar] [Poluotok Kalifront][Flišno područje]

[Vrh stranice]

KAMENJAK

Vapnenački greben Kamenjaka je najviša i najveća reljefna jedinica i predstavlja antiklinalu. Pruža se od najjužnije točke rta Gavranića do najsjevernijeg rta Sorinj s najvišim vrhom 410 metara (Kamenjak ili Tinjaroša). Sa sjeverne strane Kamenjaka, prema Velebitskom kanalu, zbog antiklinalne strukture, dominiraju vrlo strme padine (prosječan je nagib oko 35 stupnjeva) koje mjestimično završavaju i strmcima nagiba i do 55°, što je uz izloženost buri uvjetovalo intezivno okršavanje te padine, na kojoj su zastupljeni svi oblici škraparina. Kretanje je kršja niz padinu izraženo na mjestima gdje prevladava završna faza škrapara - grohot. Česti reljefni oblici su jaruge ili drage koje su nastale poprečnim rasjedima smjera sjeveroistok-jugozapad. Najvažnije su draga Tunera i draga Lukovac kod uvale Mag na sjeveroistočnom dijelu Kamenjaka. Sama uvala Mag nastala je i razvila se poprečnim rasjedom. Južno od uvale Mag je i uvala i istoimena draga Mišnjak. Na sjeveroistočnoj padini Kamenjaka značajne su i Jamina draga, Mahućina i Vela draga. Na jugozapadnoj padini Kamenjaka ima mnogo više draga, blažeg nagiba: Valata, Markova draga, Karačićeva draga iznad Barbata, Vela draga, Velandriha, Mihača iznad Mundanija.
Antiklinalni greben Kamenjaka siječe svega jedna dolina kojom je položena koja vodi iz Supetarske Drage za Lopar. Vršni dio grebena je zaravnjen, a zaravnjenost grebena upućuje na to da je Kamenjak u odgovarajućoj fazi ekshumacije bio pod utjecajem fluvijalnog modeliranja - tokovi su se razlijevali i formirali naplavne ravni. Intenzitet rubne korozije u kombinaciji s biokemijskim procesima u uvjetima tople i vlažne klime bio je vrlo jak. Rezultat tih procesa je formiranje krške zaravni Kamenjaka s mnogo škraparskih površina. Na samom tjemenu ima i ponikvi, koje su relativno malene, a u blizini trafostanice na starom putu Supetarska Draga - Lopar ima dosta zemljanih piramida te čitav niz uskih i relativno dubokih vododerina.
Dio Raba u podnožju Kamenjaka - od Banjola preko Barbata do Pudarice tvori podgorsku stepenicu. Ona se reljefno ističe valovitim izgledom, bogato je vegetacijski pokrivena i blago nagnuta (3-5°). U svom je nastanku vezana za nestajanje flišnih sedimenata koji su pokrivali i sam greben Kamenjaka o čemu svjedoče flišni ostaci na tjemenu. 

[Reljef]

POLUOTOK LOPAR

Po obliku nalikuje dlanu, blago uranjajući u more s mnogo plitkih pjeskovitih uvala i dražica, što ukazuje da po morfostrukturnoj klasifikaciji pripada kategoriji denudacijsko-akumulacijskog reljefa. Reljef je definiran različitim oblicima ispiranja, jaruženja i osipanja dok je morfološki oblik obale uvjetovan jakim abrazijskim djelovanjem valova.
Zanimljivost vezana za ovaj poluotok je pojava mikroreljefnih formi - zemljanih piramida, kula i stupova. Njihove dimenzije variraju od 0.5 do 5 metara visine, a nastale su diferenciranim utjecajem ispiranja u prošlosti zbog raznolikosti vegetacijskog pokrova. Različite su u boji i sastavu, ali prevladavaju crvenkastosmeđe. . 

[Reljef]

POLUOTOK KALIFRONT I OTOK DOLIN

Kalifrontska krška vapnenačka zona na jugozapadnoj strani otoka je poluotočnog karaktera. Predstavlja najzeleniji dio otoka. Od ostalog dijela otoka odijeljena je relativno strmom padinom koju čini granica vapnenca prema kvartarnim naslagama kamporskog polja. Kalifront počinje kod Zelenog rta i teče paralelno s Tinjarosom do rta Frkanj pred gradom Rabom, gdje se spušta u more, a onda se opet izdiže iz mora na otoku Dolinu koji je upravo njegov nastavak. Dolin je krška zaravan pokrivena šumom, postankom slična zaravni Kamenjaka. Zaravan Kamenjaka diseciraju relativno plitke udoline ili drage, a na većem dijelu zaravni Kalifronta akumuliran je kvartarni materijal u obliku smeđastih glineno-siltnih pijesaka, koji su nastali eolskom aktivnošću te su dosta sačuvani zbog šumskog pokrova na Kalifrontu. Poluotok Kalifront završava u jugoistočnom dijelu poluotokom Frkanj, koji predstavlja sjeveroistočno krilo kalifrontske antiklinale. To krilo nastavlja se na otok Dolin koji se dinarski proteže uz obalu Raba u dužini od 8,6 km. Morfološki, Dolin je vapneni greben koji se postepeno širi i diže prema jugoistoku, gdje dosiže i najveću visinu od 118 m. Dolin svojim položajem tvori Barbatski kanal.

[Reljef]

FLIŠNO PODRUČJE RABA - SUPETARSKO-MUNDANIJSKA, LOPARSKA, KAMPORSKA UDOLINA

Središnja je rapska flišna sinklinala ukliještena između vapnenačkog Kalifronta i Kamenjaka. Taj je flišni prostor najvažniji dio otoka u kome su se razvila gotovo sva naselja.
Ova je udolina sastavljena je od flišnog mundanijskog pobrđa koje završava poluotokom Gonar te ima dvije poljske udoline. Pobrđe se pruža u dužini od 8 km od grada Raba do Gonara s nastavkom na flišnim otocima Maman, Sridnjak i Sajlovac na zapadnoj strani otoka Raba. U strukturi pobrđa dominiraju sedla i glavice čija je najveća visina 109 m. Sjevernije se nalazi Supetarsko-mundanijska udolina koja se proteže od Supetarske Drage do rapske luke i Barbatskog kanala sve do Banjola, u sveukupnoj dužini oko 5,5 km. Južnije je smještena kamporska udolina koja se nalazi između uvala Kampor i Sv.Eufemije. Sve udoline imaju rubni položaj u središnjoj flišnoj zoni i vezane su za kontakt vapnenca i fliša. Doline prema moru završavaju plavinama deltastog karaktera, a sastavljene su od pjeskovito-muljevitog materijala. Loparska udolina, poznatija kao Loparsko polje, predstavlja submontanu udolinu, nastalu na kontaktu flišnih sedimenata loparskog pribrežja i vapnenačkog grebena Kamenjaka. Budući da greben Kamenjaka ima strmije padine , slijevajuće kiše i bujice utjecale su na razaranje flišne sinklinale na rubu s vapnenom antiklinalom i formirale udolinu. Kasnijim padinskim procesima loparska je udolina ispunjena bujičastim i deluvijalnim materijalom s padina vapnenačkih grebena Kamenjaka i brežuljkastog flišnog loparskog poluotoka.

[Reljef]

RAZVEDENOST OBALE

Ljepota, razvedenost i očuvanost obale i otoka Raba i okolnih otoka i otočića ubraja se u značajna obilježja Raba, i važan su oslonac valorizacije i zaštite čovjekova okoliša.
Rab i okolni otoci i otočići vrlo su mladi u postanku, pošto je njihov nastanak vezan uz izdizanje morske razine nakon posljednje glacijacije u kvartaru. To izdizanje bilo je uvjetovano otapanjem velikih količina leda, pa su niži dijeliovi reljefa potopljeni, a viši su ostali izdignuti iznad morske razine kao otoci.
Dužina obalne crte samog otoka Raba je 103,2 km, a pribroji li se i dužina obala otočića i školjića oko Raba, tada ona iznosi 116,17 km. Relativna razvedenost iznosi 3.05, tj. dužina svih obala otoka Raba za toliko je puta veća od opsega kružnice koja zatvara prostor jednak površini Raba. Koeficijent razvedenosti - stvarna dužina obale podijeljena s zračnom dužinom otoka (64,8 km) iznosi 1,6".
Obale otoka Raba u osnovi mogu se podijeliti na dvije vrste : abrazijske, nastale destrukcijskim djelovanjem mlata vala, plime i oseke, te akumulacijske, nastale potapanjem draga izmodeliranih u manje otpornim stijenama, ali i na završecima derazijskih dolina gdje se akumulira materijal proluvijalnog karaktera. Za turističku valorizaciju značajnije su obale akumulacijskog tipa.
Mogu se izdvojiti tri obalne fasade - sjeveroistočna, jugozapadna i zapadna.
Sjeveroistočna fasada je najduža i okrenuta je kopnu. Čine ju kamenjačka i loparska obalna zona. Prva je strma i u turističkoj eksploataciji na Rabu ima najmanju ulogu. Ulazi u kategoriju strmih i stjenovitih obala, a manjim dijelom i u klifove. Loparska je obala, nasuprot tome, vrlo niska, na kojoj u uvalama prevladava pretežno sitan i pjeskovit materijal koji se naziva mel. Loparska obala predstavlja najrazvedeniji dio rapskog obalnog prostora. Prstasta raščlanjenost loparskog poluotoka s pojavom niza uvala i draga rezultat je potapanja donjih dijelova doline, dok je abrazija sekundarni čimbenik oblikovanja obale. Na ovom se području nalazi uvala Crnika, danas turistički valorizirana pod imenom Rajska plaža.
Jugozapadna obala obuhvaća kalifrontsku, rapsko-banjolsku i barbatsku dionicu. Proteže se od Kalifrontskog rta sve do rta Glavina na jugoistoku otoka Raba. Kalifrontska se dionica najprije počela turistički značajnije valorizirati. Uglavnom je riječ o niskoj stjenovitoj obali na poluotoku Frkanj i o pjeskovito-šljunkastim uvalama uokvirenim šumama od uvale Kandarole do Sv.Mare i dalje. Među njima se ističu Matovica, Gožinka, Čifnata… Najdublje uvučeni dijelovi uvala u poluotoku Kalifrontu ustvari su završetak suhih dolina i plitkih draga koje se sa zaravni spuštaju postupno do obale. Tim dragama transportiran je materijal koji se akumulirao na dnu, pa u nekim uvalama ima i pjeskovitih plaža, no prevladavaju šljunčane. More u tim uvalama ima specifičnu boju zbog vrlo bujne vegetacije tog područja. Ove uvale predstavljaju najočuvaniji prirodni pejzaž otoka Raba, a zbog zaštićenosti od bure, mikroklimatski je specifičan. Rapsko-banjolska dionica zahvaća prostor od uvale Matovica u Suhoj Punti do rta Artić u uvali Banjol, a barbatska dionica seže do jugoistočnog dijela Raba i uvale Mišnjak u kojoj se nalazi trajektno pristanište. Rapsko-banjolsku i barbatsku dionicu obale Raba karakterizira pjeskovitost, osim obala poluotoka Frkanj koje su kamenite. Između poluotoka Frkanj i grada Raba nalazi se Uvala sv.Eufemije koja je karakteristična po pličinama koje sežu duboko u more. S južne strane poluotoka Frkanj nalazi se uvala u kojoj se navodno 1936. gol kupao engleski kralj Edward VIII, a danas se u njoj nalazi naturistička plaža, prva takve vrste na jadranskoj obali otvorena nakon II. svjetskog rata. Nasuprot Rabu nalazi se Banjol s pješčanim plažama u uvalama Padova I, II i III. Barbatska obala kontakt je predgorske stepenice s obalom mora, i najvećim je dijelom vapnenačko-abrazijskog tipa. Ovom dijelu obale valja pridružiti i otok Dolin, čije su obale abrazijske, a izgledom niske i stjenovite, a koji veći dio barbatske obale zaštićuje od juga i tvori Barbatski kanal.
Zapadna je obala najkraća, dužine oko 7 km te se naziva supetarsko-kamporska, s obzirom na imena naselja. Obala je djelomično razvijena u vapnencima, a najvećim dijelom je u flišnim sedimentima (poluotok Gonar). Na određenim je dionicama obala niska, a ponegdje je i strma s klifastom strukturom.

[Reljef] [Razvedenost obale] [Uvodna stranica]